Od staroga do novoga ognjobranskoga stana: Povijest, razvitak i napredak našega trajštofskoga ognjobranskoga društva zrcali se u ognjobranski stani, ki su se od 1888/89. Ijeta poceto za naše društvo izgradili. Veliki ognji, ki su u prošlom stoljecu uništili kladnje, škadnje, stane i cijele ulice, peljali su do zakljucka madjarske vlade, da svako selo mora postaviti vlašce slobodnovoljno ognjobransko društvo.

Prvi ognjobranski stan stao je u Gorinskom kraju 12 i je bio samo 30 m² „mali". Civi su se na pocetku sušili na štelažu, ki je stao uz ognjobranski stan. Komandant Joži Grafl izgradio je turam, ki je još starjirn Trajštofcem dobro poznat. Stan je bio tako mali, da su se sjednice i školovanja održavala u krcmi a za sanitarne potriboce išli su u susjedske stane.

1967. ljeta je Štefan Krajašic, nacelnik i ognjobranac, kupio mjesto u Magdalenovoj ulici. Hitro se je izgradio novi stan, ki se je 1968. ljeta otvorio. Komandant Grgo Lichtenberger bio je presrican, kad su ognjobranski auto i sva tehnika dostali mjesto u novom stanu a ognjobranci hižu za sjednice, ucnju i sanitarne jedinice. Stan je posvetio obljubljeni farnik i ognjobranski kurator gosp. Jive Zakall.

Ali u oni dani je naš Trajštof narasao od 300 na vec od 1000 stani. Zato je komandant Joži Kornmüller 1977. ljeta narucio novi ognjobranski auto, takozvani TLF 1000.

Potom je bio kratko vrime Viktor Karlic komandant. On je 1981. predao poziciju Josefu Wallner, ki je bio mlad i angažiran ognjobranac. Pod njim se je nabavio 1983. ljeta KRF-A auto, za bolju tehnicku pomoc. Isto tako je organizirao 1989. ljeta svetacnost „100 Ijet ognjobransko društvo Trajštof" i ognjobranci su dostali u selu novi imidž kod mladjih i starjih. Ravno zato ga je jako bolila cinjenica, da je ognjobranski stan bio premali i da vec nij odgovarao novim prepisom. Ali opcina nij bila na pocetku oduševljena od gradnje novoga stana. Po dugi pregovori s nacelniki Berger Jivom i Barilic Tonijom je dolicio opcinski tanac 7.9. 1992. ljeta da ce se izgraditi novi ognjobranski stan ki odgovara prepisom i novoj dužnosti naših ognjobranskih društav.

Svi ognjobranski tovaruši su s velikim oduševljenjem planirali i organizirali gradnju. Konacni stroški od 4 milijun šilingov su zato ostali tako niski, kad su ognjobranci skupa s dobrovoljci na koncu sami jako cuda djelali na „svojem" ognjobranskom stanu. Od 1995. ljeta poceto je Schoretits Gerhard nastao novi komandant, ki je s novim elanom završio izgradnju, ka se je jako dobro ugodala i ka odgovara modernim prepisom i dužnosti ognjobrancev.